<<< Natrag |
Datum objave: 2.10.2005 Rubrika: Novosti |
| |
| |
| |
Prije 30 godina primio sam Duha Svetoga i
iskusio njegove karizme. Od tada do danas ne radim ništa drugo nego
naviještam Evanđelje. Tim se riječima mnoštvu vjernika okupljenih
proteklih dana u Viškovu predstavio katolički svećenik, karizmatski
propovjednik, podrijetlom Indijac, p. James Manjackal. Kako je postao
karizmatski propovjednik, toliko poznat da njegove evangelizacije redovito
okupljaju tisuće ljudi, mnogi od njih svjedočeći produbljenje vjere,
fizička ozdravljenja, obraćenja? Sugestivno, nadahnuto, bez umora
propovijeda satima; k tome ima dar spoznavanja. Dok moli za bolesne, sam
kaže, zatvori oči i jasno vidi imena osoba koje ozdravljaju, ponekad i
dijelove tijela koji ozdravljaju. – Do prije 30 godina bio sam profesor u sjemeništu, svećenik, ponosan na svoje znanje, filozofiju, teologiju – tradicionalni katolik. Čuo sam za karizmatike u Americi, što rade, ali nisam vjerovao. Katolička crkva je za mene bila tiha Crkva. Molitva u jezicima mi je bila strana, neprihvatljiva, nešto što pripada pentekostalcima, tako će o svojoj davnoj prošlosti. Prijelomnica njegova života povezana je s bolešću i ozdravljenjem, kako se uobičajeno kaže, nadnaravnim zahvatom – sam pak veli: »primio sam Duha Svetoga«. Bio je teško bolestan, mjesecima hospitaliziran, s mjesecima liječenja koji su tek predstojali i s upitnim prognozama za konačno ozdravljenje. – Već sam četiri mjeseca bio u bolnici – no lijekove sam uzimao tek šet dana i predstojala su mi još četiri mjeseca liječenja prije eventualne operacije – kada je u moju bolesničku sobu došao nepoznati mladić da bi nada mnom molio. Mislio sam da je pentekostalac, no bio je katolik, obraćenik. Rekao mi je da je najveći dar koji je dobio dar Duha Svetoga, da mu je Duh Sveti toga jutra objavio tko sam, gdje sam, kako sam i da moli za mene. Nasmijao sam se na to, no dopustio sam mu da moli. Molio je u jezicima, i nije mi se to sviđalo – nisam to ni poznavao ni cijenio, no on je dugo molio i osjetio sam kako se silna snaga slijeva u mene. Molio je za moje fizičko zdravlje, kasnije za moje nutarnje ozdravljenje. Znao je sve o meni – da uopće ne znam propovijedati, da sam zato odustao od propovijedanja, znao je o mojoj obitelji, mom djetinjstvu, moje grijehe, probleme. Bio sam šokiran i tada sam povjerovao da mu je to objavljeno po Duhu Svetom. Tako pripovijeda p. Manjackal – kaže da je tada bio u nekoj ekstazi, molio tri i pol sata, »primio Duha Svetoga«, »govorio s Isusom«, »osjećao sam se opran, osjetio sam veliku radost i mir, i počeo moliti u jezicima«. Već sljedeće noći je nakon dugo vremena zaspao bez bolova i sredstava za spavanje; nakon više mjeseci ustao je iz kreveta; liječnici su sljedećih dana ponovili sve pretrage i ustanovili da je potpuno zdrav. – Ranije, u sjemeništu, novicijatu, ja sam se puno molio, no nikada nisam imao iskustvo prave molitve. Sada sam, kad sam primio Duha Svetoga, to mogao. Ustao sam sljedećeg jutra u 4 sata, molio, slavio Boga. Duh Sveti mi je govorio da napustim svoj profesorski posao i pođem propovijedati. Nisam znao propovijedati, nisam se mogao zamisliti da kao vagabund idem okolo, propovijedam, pjevam. Ali Duh Sveti mi je jasno rekao: »Bit ću na tvojim usnama i bit ću u tvojim rukama«. Dugo sam molio, dugo šetao, a potom otišao na svetu misu. Na prvoj misi nakon ozdravljenja, nakon što sam primio Duha Svetoga, propovijedao sam 18 minuta. Nestao je moj strah – vjerujem
Svaki dan molim za Hrvate. Molim: Bože, daj im koliko im treba za dostojanstven život svakog, ne učini ih previše bogatima. To molim i za moju Indiju, jer postane li prebogata zemlja više neće biti takve vjere kakvu imamo, takve ljubavi za braću ljude. Puno ljudi u Hrvatskoj traži Boga. Dobri su ljudi, jednostavni, imaju otvorenost za Boga, događaju se mnoga obraćenja. Gdje god bili, i danas o ljudima kojima propovijedate govorite kao o braći. – Osjećam veliku ljubav. Već tada, na tom prvom susretu, Gospodin mi objavio njihove probleme i s puno suosjećanja mogao sam za njih moliti u svetoj euharistiji. To je moje iskustvo gdje god da jesam, od tada do danas. To je dar koji sam dobio. Duh Sveti je ljubav. Kad dolazi, mi smo puni ljubavi za Boga i ljubavi jedni za druge. Bio sam u 65 zemalja, kamo god dođem ljude osjećam kao svoju braću i sestre. I u Hrvatskoj, kad god dođem vidim puno bolesti, puno problema, raznih ovisnosti – u molitvi prikažem sve te ljude. Mnogi koji dolaze na Vaše seminare zasigurno se osjećaju kao što ste se Vi osjećali prije 30 godina. Na Vama je i velika odgovornost jer mnogi dolaze sa sasvim konkretnim očekivanjima – vodi ih glas o ozdravljenjima na susretima s Vama, žele fizičko zdravlje, zdravlje duše, mir srca. – To nije moja odgovornost, to je Isusova odgovornost. Isus je onaj koji liječi, Isus daruje Duha Svetoga, on priprema srce za riječ Božju, za molitvu. Ja samo radim ono što je radio i Ivan Krstitelj – pokazujem put, i ljudi otvorena srca pronalaze put. Put je Isus. Nastojim ljudima probuditi vjeru i molim ih da se vrate Isusu. Oni koji prime Isusa iskusit će snagu Duha Svetoga, drugi neće. Pokret karizmatske obnove dugo se probijao u institucionalnoj Crkvi – čak i danas ima skeptika, i onih koji će govoriti o »duhovnoj eliti«. Što danas znači karizmatski pokret u Katoličkoj crkvi za koju je papa Benedikt XVI. nedugo prije no što je izabran za papu rekao da je »barka koja pušta na sve strane«? – Kao što je Ivan Pavao II. rekao – karizmatski pokret je najveći dar Katoličkoj crkvi. Crkva je brod i mi smo putnici na tom brodu. Mnogo je institucija u Crkvi, mnogo puteva, i nema institucije koja je savršena, pa ni karizmatski pokret nije savršen. Crkva je ljudska institucija i ima grešaka, a na nama je da ih priznamo i pokušamo ispraviti. Mirjana GRCE |