Čitajući članke u kojima se osporava vrijednost i uspješnost  iscjeljenja obiteljskog stabla i generacijskog iscjeljenja na način kako to čine karizmatici, ja , koji  već 33 godine vršim službu ozdravljanja, bih želio podijeliti s vama nekoliko svojih zapažanja i komentara o toj temi. Tema je vrlo opširna i pribojavam se da bi sažeti članak mogao unijeti još više sumnji i zbunjenosti kod čitatelja!  Ako Isus dopusti, moja knjiga o ovoj temi ubrzo će ugledati svjetlo dana. U svim tim kritikama ja nalazim snažan anti-karizmatski stav posebno prema daru ozdravljanja. Nitko od tih kritičara nije nikada osobno doživio iskustvo iscjeljenja obiteljskog stabla zato dvojim o njihovoj vjerodostojnosti što se tiče teme. Sve te kritike utemeljene su na predrasudama i široko rasprostranjenom neznanju , u duhu klevetanja i  obezvređivanja onih koji su aktivno uključeni u duhovnu službu ozdravljanja. Ja priznajem da postoje zastranjenja i manjkavosti u učenju i praksi iscjeljenja obiteljskog stabla; ali proglasiti ga besmislicom ili nečim suprotnim biblijskom učenju ili nauku katoličke Crkve je istovremeno i preosuđujući i nekršćanski. Oni koji kažu da su osobe koje vrše službu ozdravljanja zavedene new-age utjecajem proturječe same sebi jer one ne vjeruju u postojanje grijeha i zlih duhova, što je raširena zabluda new age-a, i tako, u stvari , doprinose širenju  novodobnih  i ezoterijskih pokreta. Danas je prisutna jaka tendencija nijekanja postojanja đavla, što je samo po sebi đavolska taktika, tako da vjernici budu nepripremljeni za borbu protiv Sotone – ovo je stav izravno suprotan Svetom pismu i nauku Crkve (I Pt 5: 8-9; Ef 6: 10-17).

Izjave nekih kritičara poput ove : “Neki od ovih pseudo karizmatskih postupaka su u stvari pokušaj da se otkrije i objasni neobjašnjivo ” implicitno su pakosne, nepoštene  i obojene predrasudama. Kao odgovor na ovo mogu reći, u svoj poniznosti srca, da su mnoge Božje tajne iznad naših mogućnosti shvaćanja, ali ih Božji Duh preko učenja Crkve otkriva i daje Božjim ljudima na razumijevanje i raspolaganje. (I Kor 2: 9). Ja ne tvrdim da duše umrlih lutaju naokolo poput duhova tražeći koga će zavesti i opsjesti, ali znamo da postoje prilike kada svemogući Bog dopušta dušama pokojnika da se na ovom svijetu jave duhovnim ljudima tražeći od njih molitve. Moramo znati i ovo – kad je osoba u grijehu ona pripada Sotoni (I Iv 3: 8). Ako ustraje u grešnosti dodajući grijeh na grijeh, đavao takvu osobu drži u čvrstoj i tijesnoj povezanosti sa sobom, u mraku i sljepoći duše i ne dopuštajući joj  da se pokaje, prisiljava dušu da ustraje u tvrdoći srca (Rim 1: 21; II Kor 4: 4; Ef 4: 18-19). Ako ta osoba umre ne pokajavši se, njena duša sigurno ide na Božji sud; ali Sotona koji je tog čovjeka držao u grijehu, možda luta naokolo tražeći  ljude koje će namamiti u svoju stupicu (Lk 11: 24-26; I Pt 5: 8). To su duhovi koje treba istjerati molitvom za oslobođenje inače oni mogu ući u osobe i obitelji koje tada pokazuju istu narav i ponašanje kao i grešnici u prošlosti. U sklopu svoje službe ozdravljanja i iscjeljenja ja molim i za oslobađanje i vidio sam prekrasne učinke tih molitava na ljude i njihove obitelji. Postoje obitelji koje su „prodane“ Sotoni  po raznim paktovima ili sotonskim posvetama. Vjerujem da pomazani svećenik ima snagu da razvrgne takve paktove i oslobodi obitelj takvog ropstva. Sotonske taktike nikada treba shvaćati olako i govoriti da su to samo psihološki fenomeni koji imaju utjecaja samo na one koji ih se boje ili brinu zbog njih! Takvo razmišljanje je rezultat čistog neznanja profesora i učenjaka kojima nedostaje pastoralnog iskustva s jadnim ljudima koji žive i trpe kao žrtve sotonske snage. Isus je zaista istjerivao Sotonu i On je tu snagu ( karizmu) prenio na svoje apostole i učenike (Mk 1: 21-25; Mt 10: 1; Lk 10: 18-20). Židovima koji su mu se protivili i planirali ga ubiti Isus je rekao, „ Vi  činite djela oca svojega ( misleći na Sotonu)…..Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga ” (Iv 8: 41, 44). Židovi su imali „tradiciju“ ubijanja proroka pa je duh ubojstva prelazio s generacije na generaciju i o tome Isus ovdje govori. Kako kritičari mogu objasniti jasno vidljiv đavolski utjecaj Sotone na nedužnu djecu u naizgled normalnim obiteljima, sotonsko tlačenje i posjednuća!  Možda bi dobri i sveti svećenici poput oca Amortha mogli doprinijeti ovoj temi i prosvijetliti one koji su u neznanju.

Ako se ono što je napisano u Starom zavjetu odnosi samo na Židove onog vremena, zašto onda kršćani još uvijek upotrebljavaju Stari zavjet?  Žalosno je kada neki tvrde da se ono što u Starom zavjetu piše o obiteljima odnosi samo na Židove onoga doba, a ne na nas. Božja velika ljubav i briga za obitelji jasno je vidljiva i u Starom i u Novom zavjetu. Hvala Bogu da je jedan od kritičara ipak spomenuo deset Božjih zapovjedi koje vrijede od tog vremena pa do kraja svijeta. Upravo  u učenju o deset zapovijedi, kako je to otkrio i naučavao Mojsije, nalazimo spomen na prokletstva koja će pasti na one koji se ne budu držali zapovijedi (Pnz 26: 16-19, 27: 14-26; 28: 15-68). Vrlo je jasno rečeno da će prokletstva, bolesti, nesreće, katastrofe itd.itd. pasti na one koji ne budu poštivali Božje riječi i zapovijedi. U knjizi proroka Izajije on govori o prokletstvu koje proždire zemlju: „Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše. Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sažgani žitelji zemljini i malo je ljudi preostalo. ” (Iz 24: 5-6). A  Novi zavjet jasno  kaže: „ Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona ” (Gal 3: 10); a u slijedećim recima čitamo : „  Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom ” (Gal 3: 13). Kao što službenici katoličke Crkve imaju dužnost dijeliti oproštenje i pomirenje vjernicima snagom autoriteta koji im je povjerio Isus Krist kroz sakramente Crkve, oni imaju jednaku dužnost i obvezu da lome prokletstva i zle posljedice  neposlušnosti zapovijedima.

Smiješna je kritika da je vjerovanje u prokletstva predaka ili generacijska prokletstva izopačenje izvorne katoličke doktrine o istočnom grijehu. U stvari katoličko učenje o istočnom grijehu i uklanjanju njegovih posljedica krštenjem je samo po sebi potvrda teorije da se zle posljedice grijeha mogu prenositi s naraštaja na naraštaj i da se mogu ukloniti sakramentima i molitvom. Ako smo još uvijek pod utjecanjem grijeha praroditelja tj. prve obitelji na zemlji, koliko će više grijesi naših predaka s kojima imamo tijesnu krvnu povezanost imati negativan utjecaj na naše živote! Zaista se slažem da sakramenti imaju čudesnu snagu da lome prokletstva i uklanjaju negativne posljedice svih grijeha koje su počinili naši preci i svi mi koji vršimo službu ozdravljanja savjetujemo vjernicima da se u Crkvi utječu sakramentima, molitvi, pokori i žrtvama kako bi zadobili ozdravljenje i oslobođenje. U stvari, kroz službu ozdravljenja vjernike privodimo da dublje iskuse snagu sakramenta Crkve, a posebno sakramenta pomirenja i svete Euharistije.

Bog je stvorio čovječanstvo kroz obitelji, muško i žensko stvori ih i ujedini kao muža i ženu; Bog također spašava čovječanstvo kroz obitelji (Post 1: 27-28; Dj 16: 31). Obiteljski život ima svoj korijen na prvim stranicama Biblije i svaka obitelj na zemlji ili na nebu ima svoj početak u Bogu Ocu koji je ljubav (Ef 3: 15). Nitko ne može zanijekati činjenicu da većina problema u današnjem društvu i Crkvi  proizlazi iz razorenosti obitelji . Obitelj je osnovna ćelija i temelj svakoga društva. I dobri i zli ljudi rođeni su i odgojeni u dobrim ili lošim obiteljima. Povijest čovječanstva i spasenja prenosi se preko obitelji.  Čovječanstvo započinje u obitelji, nastavlja se kroz obitelji , a vatikanski dokument o obiteljskom životu kaže:            „ Obitelj je domaća Crkva“. Zato obitelj igra važnu ulogu u izgradnji crkvenog integriteta i svetosti. Kada u današnje vrijeme odete na psihološko savjetovanje ili terapiju prvo pitanje koje će vam postaviti psiholog bit će: „ Da li netko u Vašoj obitelji ima isti problem?“  Doktori medicine također postavljaju ovo pitanje. Zašto? Osobine, obrasci ponašanja kao i dobri ili loši karakteri prenose se po krvi roditelja na njihovu djecu. Prastara izreka „kakav otac, takav sin“ vrijedi do dana današnjega.

U potpunosti se slažem da mi ne bismo smjeli kriviti svoje roditelje ili pretke za sve svoje postojeće probleme, ali ne mogu poreći činjenicu da mnogo problema proizlazi iz našeg obiteljskog porijekla tj. preko obiteljskog stabla pogađa i muči članove sadašnje obitelji. Isus je optužio Židove za krv ubijenih proroka: „Zato i reče mudrost Božja: ' Poslat ću im proroke i apostole. Oni će neke od njih ubijati i progoniti, da bi se od ovog naraštaja tražio račun za krv svih proroka, prolivenu od postanka svijeta: od krvi Abela do krvi Zaharije, koji je ubijen među žrtvenikom i svetištem.' Da, ja vam kažem za to će se tražiti račun od ovog naraštaja.“ (Lk 11: 49-51). U Matejevu evanđelju je pisano: „ Popunite, dakle, mjeru otaca svojih!“ (Mt 23: 32). Kada su Židovi odbili prihvatiti  evanđeosku poruku koje im je propovijedao Stjepan, on ih je ovako optužio: „ Ljudi tvrde šije, neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome! Kako očevi vaši tako i vi!“ (Dj 7: 51). Možda   ateizam, idolopoklonstvo, drskost, bludnost  ili bilo koja druga negativna osobina mogu biti prenošene s koljena na koljeno po krvnoj vezi putem obične genetike.

Nadahnuti autor knjige Otkrivenja govori o duhu Jezabele koji uznemiruje crkvu u Tijatiri: „ Ali imam protiv tebe to što podnosiš Jezabelu, ženu koja sama sebe naziva proročicom i koja zavodi moje sluge učeći ih da ' bludno griješe i da jedu idolima žrtvovano meso.'“ (Otk 2: 20). U Prvoj knjizi o Kraljevima čitamo o poganskom životu Jezabele, Ahabove žene, koji je pod njenim utjecajem oteo vinograd Nabota, svog sirotog susjeda. Ona je ubila Nabota, dovela Baalove proroke, a progonila Jahvine proroke. Kovala je zavjeru da ubije Iliju, proroka koji ju je prokleo (I Kr 19: 1-2, 21: 1-14; II Kr 9: 22, 30-37). Njezino ime je u knjizi Otkrivenja upotrijebljeno kao šifra sa očiglednom aluzijom na Jezabelu iz I i II knjige o Kraljevima; najvjerojatnije se to odnosi na proročicu iz Tijatire koja je ista zla činila kršćanima, zato je neistinito reći da nigdje u Novom zavjetu nema spomena o zlom duhu ili negativnim osobinama koje se prenose s naraštaja na naraštaj ili da nema potrebe za generacijskim ozdravljenjem .

Molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla nije mitska ideja preuzeta iz sekti izvan Crkve „ Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika …” (Izr 3: 33). “Dom opakih propast će …” (Izr 14: 11). “Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo …” (Rim 2: 9). A čitajući Knjigu Sirahovu  41: 5-9   dobivamo dodatno svjetlo kako na djecu utječe zlo njihovih otaca. U Tužaljkama čitamo : „ Oci naši zgriješiše i više ih nema , a mi nosimo krivice njihove. ” (Tuž 5: 7). Ja vjerujem da je Božja riječ nepromjenjiva zato što je istina. Lijek koji se propisuje za učinkovito liječenje obiteljskog stabla je uglavnom opraštanje i pomirenje. U programima za izlječenje koje ja vodim, govorim ljudima da oproste svim rođacima, a osobito roditeljima i precima i da se sa svima pomire;  i da onda s ljubavlju u srcu zamole Božje oproštenje za njihove grijehe, da mole, čine pokoru i daju milostinju u njihovo ime , da za njih primaju svetu Euharistiju  i da za njih daju služiti svete mise. Isus nas je veoma volio i zato je na sebe uzeo naše grijehe, i prema Svetom pismu On je za nas postao grijehom (II Kor 5: 21). Ako mi zaista volimo neku osobu onda njene grijehe možemo uzeti na sebe i zatražiti Božje oproštenje i milost. Gospodin će, u svom suosjećanju, kada vidi ljubav u našim srcima, toj osobi oprostiti grijehe.

Netočna je pretpostavka da nitko ne može krstiti dijete koje je umrlo u pobačaju ili zbog preranog porođaja. Možda je to utemeljeno na nepoznavanju Božje riječi da je krštenje neophodno za spasenje (Mk 16: 16). Tekst koji piše sv. Pavao u  I Kor 15: 29 jasno svjedoči da  je ‘krštenje za mrtve’ bilo uobičajena praksa u prvoj Crkvi. Sveti Pavao ovo navodi da utvrdi vjeru u uskrsnuće mrtvih. Djetinjasto je reći da mi katolici to ne bismo trebali činiti zato što to čine mormoni! Katolička crkva je preuzela mnoge dobre običaje iz drugih crkava, pa čak i iz drugih religija. Isusova smrt koju je podnio za nas sadrži snagu i blagoslove koje mi dobivamo preko sakramenata, a ima veličanstven učinak i na žive i na mrtve. Mi katolici namjenjujemo svete mise za pokojnike jer vjerujemo da snaga svete mise može osloboditi duše iz čistilišta. Zato i krštenjem mrtvih potvrđujemo i naglašavamo silnu snagu spasenja koju ima sakrament krštenja. Žalosno je da neki katolički teolozi ne vjeruju dovoljno u uskrsnuće mrtvih , pa zato ne savjetuju ljudima da mole za njih i prikazuju svete mise. Crkva prakticira molitve za pokojne od samih početaka zato što vjerujemo u općinstvo svetih. Ja ljude pokušavam naučiti da se vrate starim dobrim običajima molitve za duše u čistilištu. Kada se zbog dobrih djela sadašnjih članova obitelji, pokojnici te obitelji spase iz čistilišta, oni će posredovati za njih i cijelu obitelj na nebu. Zato uvijek govorim: „ Neka po vašim molitvama i žrtvama  vaši preci postanu sveci tako da vas zagovaraju pred Bogom u raju ”.

Da zaključim, iscjeljenje obiteljskog stabla i generacijsko ozdravljanje novo je područje u katoličkoj Crkvi i zahtijeva još mnogo učenja, opreza i razbora. Učiteljstvo Crkve , bez predrasuda , treba sve provjeriti i zadržati ono što je dobro. (I Sol 5: 20).  Nepošteno je i nekršćanski naprečac donijeti osudu. Crkva treba uvažiti dobru namjeru onih koji mole za ozdravljenje obitelji i pozitivne rezultate takvih molitvi. Ja imam na stotine takvih svjedočanstava, a pogotovo onih ljudi koji su pohađali moje seminare za bračne parove.  Osobe koje su pomazane da vrše službu ozdravljanja trebaju biti dovoljno ponizne da se otvore prema savjetima i korekcijama crkvenog učiteljstva. Zbog toga što se u Crkvi službi ozdravljenja ne pridaje dovoljno značaja, mnogi katolički vjernici traže ozdravljenje od gurua i ozdravitelja iz drugih religija i sekti i tako postaju plijen ezoterijskih i new age praksi  koje u programe pod imenom “Familienausstellung”, “Breathing on families” “ispiranje obiteljskog stabla ”, itd. ucjepljuju kozmičku energiju i okultne sile. Ovo je vrijeme kada Crkva, majka svih vjernika,  prepoznavajući znakove vremena treba pružiti ranjenim ljudima i obiteljima iscjeljenje i vraćanje zdravlja  karizmama dobrog pastira  koji traži ranjene i odlutale, povija im rane i liječi učinkovitom snagom sakramenata, sakramentala, karizmi i molitvi Crkve. Poput psalmista koji moli za oslobođenje od krivnje i zlih posljedica grijeha očeva, i mi prinesimo sami sebe i naše obitelji  Isusovom srcu  iz kojeg teku rijeke Žive vode i predragocjene Krvi koja ozdravlja i daje novi život.. „ Zgriješismo kao OCI NAŠI, činismo bezakonje, bezbožno radismo ….” (Ps 106: 6-48).
 

(O. James pripada redu Misionara Sv.Franje Saleškog Jugozapadne provincije u Indiji. Ima sveučilišnu diplomu i doktorat iz filozofije, teologije i antropologije. Odrekao se svog profesorskog statusa zbog poslanja propovijedanja;  propovijedao je i držao seminare za ozdravljenje za sve  ljude  u više od 87 zemalja na svih pet kontinenata)